bLog in

Otkud sad ovaj “Eko borac”?  Odgovora je puno: prijateljstvo, sličnost, mladost, obrazovanost, bunt…

Tišrt Hau jes-nou? Nou?

Jedna mala, beznačajna udruga “Borac Garići” odavno je izgubila porive za reklamom, a zadnje na    paleti izbora promidžbe bilo bi letenje na vjetrovima vrtloga nevolje s ekološkom bombom imena –     CZGO “Marišćina”. Društvance s nogometa, zidića, plaže, boćarije.. od samog starta pljenilo je  mističnom privlačnošću opuštenog druženja, s dozom cinizma i kritike prema okolini, a sve zaliveno s puno humora. Read the rest of this entry »

Jug-jugoistok Europe, smiraj jednog milenija. Zgarišta, pustoš, tuga. Tinjalo je desetljećima… Počelo je dimiti kasnih osamdesetih… Požar devedesetih… Vrtlog nacionalizma  bacio nas je u centrifugu raštimane perilice rublja i ispljunio van,   isprane nekim novim društvenim vrijednostima: bez omekšivača. A zadimljena, mutna atmosfera, dugo je odolijevala burama, dok se nije iskristalizirao pogled na ovo naše društvo u vremenu najvećih civilizacijskih dosega. Na stranu sad ekonomske prilike, sirotinju (birače) i rat, na što nam to sliči društvo danas? Read the rest of this entry »

-Nastavak- (pročitaj prethodni članak prije ovog!)

10, ako ne i 15 godina čamimo u ovoj boćariji, unoseći u sebe najbolja istarska vina i vrhunska HR piva (znam da nisam nikog dignuo na ovu laž, ali ajde!!),  brojimo punte u briškuli, galamimo, pametujemo, svađamo se, čudimo se, podrigujemo i da ne nabrajam dalje, a onda kad baš ne možeš ostati, navrati nekakva zalutala seks bomba, koja ne samo da te ne gleda s prijezirom, nego još i sjedne kraj tebe! Još  ima i neku priču da me zna odnekud?! Life really sucks sometimes! Ma zapravo, to ne može biti istina. Glupo mi se sad tu štipat, vidjet će netko… Read the rest of this entry »

Vani je mrak, večer je. Zabavne pjesme na radiju tek lagano nadglasuju razgovore na čakavštini, napola ispunjenog buffeta boćarskog kluba. Četvoro nas sjedi u kutu, za stolom, na kojem je uredno posložen špil „triestinki“, pepeljara, dvije boce „Starogpramena“, jedna „Karlovačke“ i šalica čaja! Zelenog. Ne pamtim ni temu, a kamoli detalje, ne tako žustre rasprave. Pripaljivao sam cigaretu kada mi je škripa vratiju refleksno odvela pogled prema ulazu. Priznajem da sam zastao kad sam vidio tko ulazi. Read the rest of this entry »

Samo što nije počelo. Svi već sve znamo. Da, bit će bolje, odzvonilo je hohštapleraju, neradu, neredu koji je vladao do sad. Osmijesi na plakatima prate svaki tvoj korak na ulici, odlučne fraze u promo spotovima na televiziji, pop up screenovi iskaču nepozvani po internetskim portalima, svi te podsjećaju na to kako ti se gadi ta struka, političar!

Dolazi cirkus, novi izbori, stare parole, iste face, kojima ni klinci više ne nacrtaju brk na plakatu. I hrpa žutih zvjezdica na plavome. Očekujem val epiteta „europsko“, ovaj put više nego ikad. O Europi slušamo od ’91. S Rumunjima smo radili biznis švercajući ih “preko”, a gle ih sad kako se kočopere pod plavom zastavom. A mi slušamo li, slušamo o Europi, a ovi nama pravilo za pravilom, uvjet za uvjet.
Read the rest of this entry »