bLog in

Dragi ako si sve ispeglao, dođi na večeru...

Blogo: „Ali stvarno Danijela, to je toliko izlizano da mi se ne da o tome napisat’ ni naslov, a kamoli članak… „
Blogerova supruga: „Ma daj Roberte, fora je. Samo piši ono što blebetaš stalno!“
Blogo: „O muško ženskim odnosima svi sve znaju, sve je već rečeno, napisano i nacrtano! Sad me još ponižavaš toliko da cijeli internet mora znat’ kako mi je! „
Blogerova supruga: „Ha! Jako ti je teško… Svašta! Uostalom, ne’š pisat’ o nama, piši općenito!“
Blogo: „Ma nema šanse, nema tih para, da mi to ikad bude dio repertoara!“
Blogerova supruga: „Ro-berte…“
Blogo: „Neću i šlus!!“

1h 33min kasnije: HP laptop, blogo ispred, poznata priča kreće:
Davnih dana, tamo još početkom novoga vijeka, jedna moja izjava toliko je fascinirala moju ženu, da je prigodno vadi iz ralja zaborava kad god u maniri rasnog dinarida  lupim šakom o stol! Zapravo i češće. Rekao sam naime da ću osnovat’ Hrvatsku patrijarhalnu stranku! Eto.Povod je naravno bio, neki zadatak stavljen ispred mene, a u najmanju ruku mi nije bilo po volji i nije bilo prvi put! Rekoh ja tada: „ kad bih okupio sve borce protiv žena, koje uporno uskaču u hlače, pomeo bih  hadeze i kapeeskaju zajedno, i Budišu skupa s njima.“
Zar ste uopće sumnjali da je sve što sam rekao upotrebljeno protiv mene, ustvari upotrebljava se i da mi je bolje bilo da sam se branio tada šutnjom. Šutnja je zlato, ali nimalo realna opcija u mom slučaju. Ja pošteno iznjurgam, izgalamim pa opet obavim to što sam mogao odmah šutke, s tom razlikom da se još moram ponekad i ispričavati.
Da se razumijemo, nije problem modernih vremena, što žene uskaču u hlače, nego što tjeraju suvremene  mužjake u suknju ili barem u pregaču! Ja sam od onih koji će radije ići krampati u kamenu i presložiti čitav podrum prije nego miješati gulaš uru vremena uz “Tužibabu” na Radio Rijeci! A, dostiglo me… Da, dostiglo, i prestiglo!! Ja i šporet odavno zakopali ratne sjekire. Močo je idealna zamjena npr. za ping pong. Stol prebrišem dok si rekao ” otorinolaringologija” (22 puta). Krevet i brže. Robu vješam nešto duže,  što ćeš, žena samo trpa u perilicu, sve vrvi sitnim komadima robe (op.a. za moju ž. – čarape se mogu koristiti i dva dana! Pitao sam druge ljude). Suđe, spasila me perilica suđa (najbolji izum nakon kotača). Pegla… Eh, pegla… Moja jedina pobjeda. Da još i peglam, mislim da bi mi i sise narasle! Ja nezaposlen, žena radi, ormari robe na čekanju za peglu, a ja se ne dam! Njet!  No! Ne. Niente. Keine. I uspio sam. Već sam imao rezervno rješenje, u slučaju debakla,  izgorio bih omiljenu  ženinu bluzu i era peglanja bi završila sa svojim početkom! Hehe, smart ass, a?  Ne baš na obostrano zadovoljstvo, ali… Žao mi jedino podruma, eno mjesecima čeka u džumbusu.

Što treba? Oprat? Skuhat? Peglat?

Eto što je donijela emancipacija! Podjelu kućanskih poslova! Pravo na prigovaranje. I Jadranku Kosor na vlast! Sve jedno gore od drugoga. Pobunim se malo, odmah sam predsjednik hapeesa! Dogodi se (ljudi smo), jednom da noć ukrade jutro, vraćaš se kući otrgnut s lanca, veseo i glup, (navodno i smrdljiv, mada mislim da je to gnjusna laž), a interesantno, žena te uvijek dočeka upravo dijametralno suprotnog raspoloženja. Najgore tek slijedi, nakon što „ubiješ oko“ malo. Citirat’ ću poznatu TV osobu, stanovitog Dreleta, povodom jutarnjeg mamurluka; “Pa što nismo mi potpisali u dobru i zlu! Pa di je ona sad –  kad mi je zlo!” Stvarno… Suosjećanje, nestalo s dinosaurima valjda. A ono gunđanje tek… Pa zar nije šutnja zlato?!
Od vremena pračovjeka pa sve do pred koje desetljeće postojao je neki red, poredak i hijerarhija. Danas ako malo zapišaš WC školjku, možeš biti sretan ako sve ostane na verbalnome! Da su ženske jedinke malo jače, ‘bemti ako ne bi prošli kao mužjaci crne udovice! Vrhunac je pojava raznih Ciganovića, modnih mačaka i ostalih papaka što se kuže u “obleku”! Gdje je nestao Rambo? Detektiv Callaghan? Čak mi je i Steven Seagal postao drag, kad nema novih junaka na horizontu obrambenog fronta obične muškosti! Loše, na neki neobjašnjiv način!
A što ćeš… Ili si u igri ili out! Ja ću se još boriti, barem tako da svaki tjedan donesem prljavu škversku tutu na pranje! (Treba je i opeglat, hehe). Kad je  već patrijarhalna stranka predmet sprdnje (a uspjeh je bio zajamčen)! Bolje da se tu zaustavim, BaBe i ostale bi me mogle uzet’ na zub! Ja odoh na jedno piće s ekipom, i odmorit’ malo. Valjda sam zaslužio, više ne znam ni sam…