bLog in

Lopta je okrugla!

Došlo je vrijeme da moraš imati brzu internet vezu i dodatnu pretplatu da bi pogledao išta vezano uz domaći nogomet. Ne moraš niti biti veliki cinik da bi rekao, „kao da išta propuštaš…“. Ali neka, domaće je domaće, pa bilo to i loše! Ista ta liga, godišnje izbaci jednog do dva A reprezentativca, a selekcija, čitaj „Vatreni“ (tko je samo dao ovaj bezvezni nadimak… ) su godinama među 10 najbolje rangiranih reprezentacija svijeta (vjerujemo, a zašto ne bi, fifi – pardon FIFA-i).
Nažalost, taj hvalevrijedan statistički podatak koristi i aktualno čelništvo Hrvatskog nogometnog saveza kad god ih netko prozove za slabost domaće lige (izuzev „najkatoličkijeg kluba“ (V. Marković, Zagreb, 1999. op.a.)). Nema više tog protivnika od kojeg naš predstavnik ne mora strepiti u bilo kojem pretkolu, bilo kojeg Euro natjecanja, bez obzira na kojem je Fifinom renkingu nacionalna selekcija istog tog nogometnog patuljka. Vrhunac je bio poraz “moje” HNK Rijeke 2009. od nekog kluba, koji počinje na D, ni manje ni više, nego u Luksemburgu! Neću otvarati rane od luksemburških amatera, niti o sjevernoirskim ili makedonskim, gotovo, konac, točka. Ne bih ni o pobjedi protiv Reala ’85. i krađi u uzvratu, nakon koje je kraljevski klub kasnije osvojio Kup Uefa, zapisano je u knjigama i almanasima. 1985. Rijeka Real Madrid 3:1

Žalosti me HNL. Nogomet, taj opijum osiromašene nacije, sveden je u našem dvorištu na trećerazredni događaj o kojem mnogi samo pričaju, malo ih prati, a još manje gleda. Vjerojatno bi ga više ljudi gledalo da se sad zabrani i da se igra u ilegali! Kladioničarske afere, ružni tipovi koji se nazivaju menadžerima, borba za vlast u „Rusanovoj“, preplaćene tzv. zvijezde, učestale smjene trenera, loša infrastruktura, transferi uvijek istih igrača i još lijepa gomila raznih anomalija, zagadili su nam nogomet kao crvi šunku! Samo najzagriženiji ljubitelji svog kluba još žvaču taj show.

Izostanak interesa privrednika je još gori! Koji je to uspješni poslovnjak ujedno i toliko blesav da će ulagati u tu, nerijetko, sivu zonu iz koje med pobiru jedino najvještiji „usisivači“ novca državnih firmi i trgovci talentiranom mladeži! A i državne firme stežu remenje (konačno). Posljedice su sve veća neimaština i izostanak nogometnih inkubatora. Osijek nije izbacio „igrača“ već 10 godina, ni Varteks, a niti Hajduk, budimo ljudi! Ostale neću ni spominjati. Dinamo i dijaspora, hrane nam nacionalni tim. A što kad u dijaspori nestane nacionalnog zanosa? Kad nam Kovači, Rakitić, Klasnić, Šimunić postanu „Ibrahimovići“! Čelne ljude HNS-a to očito ne

Tribine su proključale nakon osvajanja titule...

zabrinjava, ma mi smo nepresušan izvor talenata… Kad smo u košarci ostali samo na Ciboni, počeli smo strmoglavo padati. Nadam se da sam u krivu, ali pribojavam se da počinjemo kliziti i u reprezentativnom nogometu. Pa mi smo nedavno na jedvite jade dobili „izvrsno posloženu i organiziranu“ Gruziju!!! (Tamo su nas tukli!).
HNS je iz svega toga vidio valjda samo nova 3 boda u skupini! Domaće livade nažalost ne vide, niti gledaju. Premutan je tu pogled, valjda. A dok se žmiri, tu se rađa svašta. Portali, tisak, vijesti i teletekst samo pišu o nekim dopredsjednicima, predsjednicima, menadžerima, transferima, sucima, aferama, ženama nogometaša i tko zna o čemu, a utakmice se sve skupa sažmu u jedan članak! (Dobro, osim 2 kluba). Svi sve znamo o tim našim liderima i ljudima u tom biznisu, igra je u drugom planu, nema je eto niti na TV-u više! Kao šlag na tu bljutavu tortu, još nas i ovi sa čela saveza počaste svojim doživotnim obavljanjem funkcije. Hvala im. Nisu trebali.

Pričaju sad mnogi i za novinare; pišu svašta, i njihov je dio krivice, itd. Volio netko ili ne, starog frfljavca i „trenera svih trenera“- „Ćirohita“, jedno mu ja ipak držim za pravo. A to je, kad je rekao da su novinari oči i uši naroda, jednostavno serviraju ono što narod želi čuti i vidjeti. Pa kad želite slušati neke ljude, evo vam ih… Kakav narod, takvi novinari, takva država, takva vlast, takve institucije. Takav eto ispao i nogomet.

Još uvijek smo deseti, bili smo i treći. U košarci smo bili i drugi. Barem nam je taj sport odskakao od svih drugih segmenata u zemlji.Barem smo tu nešto predstavljali u svijetu! Najteže je to, što je problem nogometa, najmanje u nogometu, dobrim dijelom u traljavom HNS-u, a najviše ipak u društvu! Eklatantan primjer slijedi. Blijedi već pomalo sjećanje na potezanje pitanja dugova klubova, početkom novoga vijeka. Neki su i danas u dugovima, neki su dugove pretvorili u vlasništvo lokalne samouprave, a jedni su jednostavno nestali. Tadašnja Croatia, proglasila je stečaj, osnovao se novi klub – Dinamo, potez čarobnog štapića, i duga nema. Tristotinjak milijuna kuna! Pojeo vuk 300 magaraca! A pravi magarci su eto, oni koji plaćaju obaveze! Dođe mi da odselim ponekad!
Imamo što imamo. Da je cijela ova kompleksna društveno-nogometna priča poštenija, ravnopravnija, decentraliziranija itd. (puno, puno itakodaljea), čekaj malo: u konačnici, da se poštuju zakoni(?), možda bi taj naš nogomet bio i nešto lošiji, ali zanimao bi puno više ljudi. A to je onda početak. Jedino što smo navikli na bolje! A jesmo li i zaslužili bolje??

P.S. Redovito, ako ne i uvijek, na kraju dobiješ ono što si zaslužio!