IZBORI se, bori se, rise!


Samo što nije počelo. Svi već sve znamo. Da, bit će bolje, odzvonilo je hohštapleraju, neradu, neredu koji je vladao do sad. Osmijesi na plakatima prate svaki tvoj korak na ulici, odlučne fraze u promo spotovima na televiziji, pop up screenovi iskaču nepozvani po internetskim portalima, svi te podsjećaju na to kako ti se gadi ta struka, političar!

Dolazi cirkus, novi izbori, stare parole, iste face, kojima ni klinci više ne nacrtaju brk na plakatu. I hrpa žutih zvjezdica na plavome. Očekujem val epiteta „europsko“, ovaj put više nego ikad. O Europi slušamo od ’91. S Rumunjima smo radili biznis švercajući ih “preko”, a gle ih sad kako se kočopere pod plavom zastavom. A mi slušamo li, slušamo o Europi, a ovi nama pravilo za pravilom, uvjet za uvjet.

I nas čeka zvjezdana budućnost!

EU: Kako napreduju reforme?
Cro: Dajte pare pa idemo u reforme!
EU: Ne ide to tako…
Cro: Ej, nemojte se sad ciganit za nekoliko stotina milijuna eura, nismo mi Rumunji…
EU: Što još nije jasno? Prvo reforme, onda pristupni fondovi.
Cro: Čuj, mi pripadamo Europi, uostalom 500 godina smo vas čuvali od Turaka!
EU: A ništa, vidimo se sljedeće godine, na summitu u – Bukureštu…
 
 

Ali baš eto ovi izbori će sve promijeniti…Nahrupit ćemo na birališta, izabrat ćemo elitu koja će izabrati svoje ljude na tisuće funkcija pa će nas s još tisućama ljudi u petsto tisuća općina, odvest u blagostanje! Birači – moja „omiljena“ riječ. Da prevedem; to je riječ za narod (18+) u rječniku naših političara.  “Sluge narodu”, hvata ih smijeh od te fraze što bi, ustvari,  trebali biti!

Gledaš, slušaš i ne možeš vjerovati. Ovaj isti koji te je doveo da si gladan kruha, uvjerava te kako će postići da sutra jedeš kolače! Jest ćemo mi da ne kažem što… Ima i jedna mala razlika, Marija Antoaneta je završila na giljotini, a ovi naši će na saborskoj mirovini.

Izađi na izbore, budi žiri ovima s tv-a. Nešto kao Cetinski u Supertalentu! Što ih ne vidiš brižne, kako su se samo potrudili da te odvuku na biralište. Koliko su se samo smijuljili u ovih mjesec dana prije. Vidiš kako su talentirani! Znaju znanje!! I umorili su se čak od napornog fotografiranja! Putovanja.. Pa make up… Domjenci… Treba reći dvije, tri suvisle na bini (da partijski sljedbenici imaju čemu pljeskati). Puno truda prijatelju, teško je privući birače! Cirka triipo milijuna budala (birača) su ionako već dokazane budale i možeš im radit što hoćeš, bitnije je kako izledaš na TV sučeljavanju.

Dolazi cirkus...

Ovi naši znaju sve što trebaju znati o vođenju države, ali je ne znaju voditi! Kako ih samo sve, ustavni sud ne zabrani! Nek uzmu svoje rješenje o penziji pod mišku i upute se u nepoznatom smjeru. Bye,bye, we never liked you, anyway!

Dao bih se kladit da je većini puka na tim izborima najbitnije da padnu na radni dan. Dakako, za tristo ‘iljada bez posla ni to nije bitan podatak, uostalom mogu izaći na izbore pa će se zaposlit ako izaberu prave. Ne mogu ni fulati, svi im jamče posao. Kad se zaposle poslije, za 4 godine će oni k’o svi „sretni“ ljudi, čekati da novi izbori padnu na radni dan!

Oružje za bolje sutra ti je svega malo tinte, a opet ne možeš ništa u ovom ustrojstvu javnog red carpeta. Zvijezde su, bemti, umjesto da ih nezavisna tijela i civilne udruge drže za gušu! Za jaja! Kako je uopće još moguće da je vladanje toliko primamljivo, kad ti opozicija nudi toliko funkcija, odbora, vijeća, para lakših nego nedjeljno jutro! Koliko toga mi i ne znamo, očito. Glasaš, a opet dobiješ carevinu! Vladajućih (iliti mehaničko glasanje po stranačkoj liniji). Kakav je samo zadatak samo onaj prvi, vratiti povjerenje puku! Oni koji vjeruju u bolje, sa svojim izborom su izumiruća vrsta. Goranski risovi, creski supovi. (Može i garićki domaći ljudi).

Osjećaš se k’o malouman, kad te vade u nedjelju (evo netko mi je dobacio da su izbori ipak u nedjelju) iz toplog doma da sudjeluješ u preraspodjeli guzova po foteljama na Markovom trgu. A opet… Kako naprijed? Što nije ovo početni korak? Što je alternativa? Ulica?! Ulica je alternativa, ali opet će se svesti na izbore. Ravnodušje nije nikad ništa promijenilo. Hoće li se u limesu funkcije nezainteresiranosti na kvadrat, u konačnici dogoditi da glasaju samo članovi stranaka? Sa bračnim partnerom.

Ružno, bljutavo, glupavo, ali opet nažalost i jedino moguće da se išta pokrene. Jedino gdje te se i uopće išta pita. Ružnu predodžbu donose, samo pojavom, pa opet treba na borilište, pardon biralište. Nisam puno pogriješio, uostalom postaješ dio neke tuđe borbe. Posljedice će se i tebe ticati, prije ili kasnije!

  1. #1 by igor on November 14, 2011 - 6:53 pm

    Da, samo mi nije jasno zašto su im puna usta Europe. Ni Amerika nije u EU pa što joj fali.

Comments are closed.