Vani je mrak, večer je. Zabavne pjesme na radiju tek lagano nadglasuju razgovore na čakavštini, napola ispunjenog buffeta boćarskog kluba. Četvoro nas sjedi u kutu, za stolom, na kojem je uredno posložen špil „triestinki“, pepeljara, dvije boce „Starogpramena“, jedna „Karlovačke“ i šalica čaja! Zelenog. Ne pamtim ni temu, a kamoli detalje, ne tako žustre rasprave. Pripaljivao sam cigaretu kada mi je škripa vratiju refleksno odvela pogled prema ulazu. Priznajem da sam zastao kad sam vidio tko ulazi. Read the rest of this entry »