bLog in

Jug-jugoistok Europe, smiraj jednog milenija. Zgarišta, pustoš, tuga. Tinjalo je desetljećima… Počelo je dimiti kasnih osamdesetih… Požar devedesetih… Vrtlog nacionalizma  bacio nas je u centrifugu raštimane perilice rublja i ispljunio van,   isprane nekim novim društvenim vrijednostima: bez omekšivača. A zadimljena, mutna atmosfera, dugo je odolijevala burama, dok se nije iskristalizirao pogled na ovo naše društvo u vremenu najvećih civilizacijskih dosega. Na stranu sad ekonomske prilike, sirotinju (birače) i rat, na što nam to sliči društvo danas?  Poplava egoizma bazirana na narcisoidnosti (“Što će on meni…”, “Takvi će u školi moje dijete…”). Rodbinsko – interesne veze za  zaposlenje u državnim poduzećima kao ideal nad idealima  u  rješavanju pitanja zaposlenja. A parole prolaze nad nama, kao oblaci u proljetno jutro nad Kvarnerom, otprilike kao “Hrvatska – zemlja znanja”, “nova pravednost”, “socijalna država”. Prilično nepokolebljivo me prožima dojam da su u onim, za alibije idealnim 90-im godinama, oni pametni, samozatajni i nadasve kulturni ljudi, jednostavno  ustuknuli pred onima koji su naprosto više pokazivali ljubav prema domovini. Kadroviranje pod tim kriterijima opustošilo je i poharalo gotovo sve što u sebi ima iole državnoga. Od institucija (da budem iskren, ja više nijednoj jedinoj instituciji ne vjerujem, niti HAZU-u, izmorilo me to politikanstvo gdje god se okreneš)  pa do poduzeća u državnom vlasništvu. (Redom gubitaša pa eto ono malo prerađivačke industrije s gotovim proizvodom pored gigantskog državnog aparata mora još i te cifre platiti). A bojim se i više od toga. Posebno mi žao evo moje budućnosti npr. svako malo naši legitimno izabrani parlamentarci izglasaju neki novi zakon po kojem se lijepo nagrađuju neki zaslužnici iz onog istog mirovinskog fonda u koji ja uplaćujem. I plaćam ja, plaćam, svaki mjesec od moje  21. godine pa nadam se do 65. kad bih trebao  dostojanstveno odmoriti od brodogradnje i pomorstva! A onda ušeta mangup s podignutom kragnom, veliki heroj nacije, veliki promotor , “hadžija”, veličina, koji nas je opet zadužio nečim i zagrabe oni lijepo u tu kesu od fonda i prigodno ga nagrade s onim što ja odvajam 44 godine!  Svaka vam čast što nas takvom lakoćom pravite budalama. Svaka čast dečki, živi bili!  Eto, od jednostavne formule, slikovitije rečeno – one Ezopove basne o mravu i cvrčku (Misli na sutra!), mi smo gotovo dobili onu devizu vječitog Broja 1- Svi ($) za jednoga , jedan ($) za sve.

Dijelim šakom i kapom, al' najviše bejzbol štapom!

  Rekao sam da ću pričati o društvu, a opet sam se vratio na državu: ustvari ni sam ne znam što je prvo nastalo,  kokoš ili jaje. Da li      je     ta ista država generirala ovakve vrijednosti ili je to isto društvo stvorilo ovakvu državu?
Kroničari vremena nerijetko podsjete da je u nas nestalo i nestaje tzv. srednji sloj. Nestaje i nešto drugo – građanski sloj! Samim time će se i taj srednji sloj još teže oporaviti. Pristojnost i manire u onoj mjeri u kojoj ih još uvijek ima, više su dio licimjerja, nego stvarna osobina! Strpljivost i blagost već treba štapom tražiti. Ljudi s puno duha su poklekli pred svakodnevnim egzistencijalnim izazovima!
Iz života: slučajno ti se ugasi auto na semaforu (ona tvoja stara kanta, s kuplungom koji već 2 godine čeka izmjenu), budi sretan ako ne dobiješ bejzbol štapom “po p…i”! Ćelavi ogromni tajkunčić je “stjerao u krasan k….” svoju ženicu, jer mu se učinilo da ova gleda druge tipove (kurva besramna!). Kao da me netko vrelim žaračem opali kad čujem da su opet negdje prodavali diplome na fakultetima. “Tete u vrtiću bi morale više pažnje posvetiti djeci”, “učitelji, profesori ne znaju, oni će Moje dijete…”. Ali ja- ja! Što će meni netko govoriti… Ja da ovo??!.. Ti to meni??!… Ti ćeš meni!… Jaaa sam…
Prosječan građanin je knjigu zadnji put pročitao u srednjoj školi (zato je Severinin kućni video pogledao već desetak puta! ). Nova znanja nisu opcija. Napraviti i najmanju stvar  za zajedničko dobro -ma ne dolazi u obzir, neka plate – javni radovi su relikvij komunizma! Pogledajte semafor, pardon forume… Nisam ni sam čistunac nažalost, ali prostačenje je toliko prisutno u okolini i medijima da teško možeš obraniti dijete od te pošasti. Sretneš čovjeka koji ne pije alkohol – cijelo društvo ga gleda u nevjerici i vrti film u glavi što je s tim likom. (Možda je liječeni! Žena ga pritisnula! Sprda se s nama!…).
Eto! Stojim u busu, držim se za rukohvat i gledam tu čuvenu špicu i čitav korzo prekriven terasama, prepun ljudi, a ono što vidim je nepodnošljiva dekadencija hrvatskog društva. Dijelom je to uvezeno globalnim konzumerizmom (Žuja je zakon!), nametanjima lifestyle-ova (fejs), ali izvorno hrvatskoga (“Nabijem te, pederu!”) je tu najveći  postotak! Službeno stremimo prema zapadu, a kad mrak padne, valjda i sam “ministar Europe” svrati u kakav istočnjački klub, gdje samo još kubura fali da opali dvaput kad ga potrefi kakav pjesmuljak u srce i dušu!

Jug-jugoistok Europe. Početak jednog milenija. Drugi su išli naprijed, a mi…

Forum (44 comments)
You must be logged in to comment!

NUtzi says:
P**** komunistička, di si bio 91. sad tu sereš nešto, i k***iš se neka kultura i to. da nabijem te p****u što drugo da ti kažem. pun mi je q*** takvih. odj***!!!!

Motorhead says:
Šta je! Ti kao ne ideš na kave na korzo? Đubre licemjerno, tu još pričaš o prostačenju, a pogledaj si članak malo. Klasični seronja, bravo Nutzi, reci mu…

jure k. says:
Dobro je sve napisa. Ovi sa dvi godine u saboru u penziju na 10000, a ja za 40 godina iljadu i osansto. Pa ti vidi…

mudrac says:
Ljudi se šišaju, peru kosu, mijenjaju navike, a ti si osto inventar jabuke….

jackass says:
Sere ovaj, isto ko i oni iz novog lista. Svi samo seru po ovoj državi. Odselite bagro. Pun mi vas je  *****

puck-shu says:
….

….